Nikad mi nisi bio dovoljan
htjela sam život, lak i siguran
da svojom srećom, svemu prkosim
e da bar jednom srce i to okusi
Haljina duga, svilen bijeli šal
pepeljuga bi htjela napustiti svoj bal
kamen na ruci suze ne sluša
voli te tvoja prostakuša
I bogati plaču, zašto ne
teku im suze biserne
u bolu su svi
rođeni jednaki
I bogati plaču, zašto ne,
ali ih nitko ne čuje
u životu je sve
mač s dvije oštrice
Prema nebu sam poletjela
do samih zvijezda gdje je svemu kraj
da padnem ja bih pala ponovno
ravno u tvoj zagrljaj
u bolu su svi
rođeni jednaki
u životu je sve
mač s dvije oštrice