Zimski dan
U dubokom i mračnom prosincu
Ja sam sam,
Gledam kroz prozor na ulice dolje,
Na svježe pali tihi pokrov od snijega
Ja sam kamen, ja sam otok.
Sagradio sam zidove
Tvrđavu duboku i moćnu
U koju se nitko ne može probiti
Nemam potrebe za prijateljstvom; prijateljstvo uzrokuje bol
Smijeh i ljubav ono su što prezirem
Ja sam kamen, ja sam otok.
Ne pričaj o ljubavi
Ali čuo sam riječi prije
Spavaju u mom pamćenju
Neću uznemiravati drijemež osjećaja koji su umrli
Da nisam nikad volio, ne bih nikad plakao
Ja sam kamen, ja sam otok.
Imam svoje knjige
I svoju poeziju da me štite
Ja sam zaštićen u svom oklopu
Krijem se u sobi, siguran u svojoj utrobi
Ne diram nikoga i nitko ne dira mene
Ja sam kamen, ja sam otok.
A kamen ne osjeća bol
A jedan otok nikad ne plače.