Zimska kratkodnevica
Dubok mrkli mrak
Prosinca
Sam sam
Zagledan kroz samo moj prozor u strme ulice
Prekrivene svježe napahuljanim snježnim sagom
Hridina sam ostrvo sam
Ozidah se zidovima
Duboko utemeljenim i moćnim
Ne trebam prijateljatva
prijateljstva bole
Smijeh i ljubaznost
su lažni
Hridina sam ostrvo sam
Ne spominji ljubav
Čuo sam tu riječ
nekad
Spava u mojim sjećanjima
Neću buditi duhove
mrtvih osjećaja
Da nikad nisam volio
nikad ne bih ni zaplakao
Hridina sam ostrvo sam
Imam svoje knjige
I svoju poeziju da me štite
Intelektualni vitez u oklopu od riječi
Skriven u samo svojoj sobi
Bezbijedan u samo svom oklopu
Ne diram nikog niko ne dira mene
Hridina sam ostrvo sam
Hridina ne osjeća bol
Ostrvo nikad ne plače