Bio je to najhladiji dan u prosincu,
dan kojeg ću se zauvijek sjećati..
Pogledao sam u tvoje oči
i suočio se sa svojim najdubljim strahovima.
Odnešen sam predaleko,
daleko od tebe draga moja…
Refren:
Pa, kako sam mogao
okrenuti se od one koju volim?!
Kako sam mogao,
kada znam od čega moje srce napravljeno je?!
Može li biti
da tvoja duša živi unutar mene?!
Kako sam mogao ikada reći zbogom?!
Zašto sam toliko bojao se reći joj,
da za nju bih se borio sa tisuću vojnika.
Ali baš poput bijesnog djeteta
zadržao sam svoje osjećaje zaključane unutra..
Tamo gdje rijeke suza
teku iz njezinih očiju…
Refren:
Kada se zaljubiš,
nikada ne možeš znati koliko dugo će trajati.
Ali jednu stvar sam znao u svom srcu,
a to je da sam blijedio prebrzo………
Refren: