I onda sam saznao koliko je teško stvarno promeniti se
Čak i pakao može postati udoban jednom kad se smestiš
Samo sam želeo da umrtvljenost unutar mene nestane
Bez obzira koliko sje*an postaneš, uvek je tu kad se vratiš dole
Smešna stvar je, sve što sam ikad želeo, već sam imao
Postoje bljeskovi neba u svakom danu
U prijateljima koje imam, muzici koju stvaram
Ljubavi koju osećam...samo sam morao da počnem ponovo.
Dani su želja za smrću
Lov na veštice za izlaz
Nemoćan sam...
Lomljivi, pokvareni
Sedimo u krugovima i ostanemo neizrečeni
Nemoćni smo...
Jer svi hodamo sami na praznom stepeništu
Neme hale i bezimena lica
Nemoćan sam...
Svi žele da odu na nebesa
Ali niko ne želi da umre
Ne mogu više da se plašim smrti
Umro sam hiljadu puta
Zašto istraživati svemir?
Kada ne poznajemo sebe?
Praznina je unutar naših glava
U kojoj se niko ne usuđuje da stanuje...
Baci me u plamen!
Gledaj me kako gorim!
Zapali moj svet!
Gledaj me kako gorim!
Kako si na skali od jedan do deset?
Možeš li da mi kažeš, šta vidiš?
Da li želiš da pričaš o tome?
Kako se osećaš zbog toga?
Da li si ikad prineo sečivo na svoj zglob?
Da li si preskakao obroke?
Probaćemo nešto novo danas
Kako se osećaš zbog toga?
Zagrli me jako, ne puštaj, gledaj me kako (gorim)
Zagrli me jako, ne puštaj, gledaj me kako (gorim)
Zagrli me jako, ne puštaj, gledaj me kako (gorim)
U ovoj bolnici za duše
Zagrli me jako, ne puštaj, gledaj me kako (gorim)
Zagrli me jako, ne puštaj, gledaj me kako (gorim)
Zagrli me jako, ne puštaj, gledaj me kako (gorim)
U ovoj bolnici za duše
Zagrli me jako, ne puštaj, gledaj me kako (gorim)
Zagrli me jako, ne puštaj, gledaj me kako (gorim)
Zagrli me jako, ne puštaj, gledaj me kako (gorim)
U ovoj bolnici za duše
Zagrli me jako, ne puštaj, gledaj me kako gorim
Zagrli me jako, ne puštaj, gledaj me kako gorim
Zagrli me jako, ne puštaj, gledaj me kako gorim
U ovoj bolnici za duše
Zagrli me jako, ne puštaj, gledaj me kako gorim
Zagrli me jako, ne puštaj, gledaj me kako gorim
Zagrli me jako, ne puštaj, gledaj me kako gorim
U ovoj bolnici za duše