Zurim napolje u noć,
pokušavajući da sakrijem bol
Idem na mesto gde ljubav
I dobar osećaj nikad ne koštaju ništa
A bol koji osećaš je drugačija vrsta bola
Pa,idem kući,natrag na mesto gde pripadam
I gde je tvoje ljubavi uvek bilo dovoljno za mene
Ne bežim od,ne,mislim da si pogrešno razumela
Ne kajem se za ovaj život koji sam sebi izabrao
Ali ova mesta i ova lica stare
Stoga idem kući,pa idem kući
Milje bivaju sve duže,izgleda,što ti se više približavam
Nisam ti uvek bio najbolji čovek ili prijatelj
Ali tvoja ljubav čini istinski i ne znam zašto
Uvek izgleda da mi daješ još jedan ppokušaj
Pa,idem kući,natrag na mesto gde pripadam
I gde je tvoje ljubavi uvek bilo dovoljno za mene
Ne bežim od,ne,mislim da si pogrešno razumela
Ne kajem se za ovaj život koji sam sebi izabrao
Ali ova mesta i ova lica stare
Budi oprezan šta želiš jer baš možeš dobiti sve
Baš možeš dobiti sve i onda nešto što ne želiš
Budi oprezan šta želiš jer baš možeš dobiti sve
Baš možeš dobiti sve,da
Oh,pa ,idem kući,natrag na mesto gde pripadam
I gde je tvoje ljubavi uvek bilo dovoljno za mene
Ne bežim od,ne,mislim da si pogrešno razumela
Ne kajem se za ovaj život koji sam sebi izabrao
Ali ova mesta i ova lica stare
Rekoh ova mesta i ova lica stare
Stoga idem kući,idem kući