Izgubljena u jeftinom deliriju,
dok tražim neonska svjetla.
Oprezno se krećem.
Tonem u gradskom akvariju,
pjevam u ključu noći
dok me gledaju.
Odvedi me negdje gdje možemo biti sami,
Negdje mi napravi mjesto koje mogu zvati domom,
Jer u zadnje vrijeme nisam baš svoja.
Omotana u tihu eleganciju,
predivno slomljena
dok iluzije pršte.
Prekasno da se nauči iz iskustva,
prekasno da bi se čudila kako
završiti prva.
Odvedi me negdje gdje možemo biti sami,
Negdje mi napravi mjesto koje mogu zvati domom,
Jer u zadnje vrijeme nisam baš svoja.
Odvedi me negdje gdje možemo biti sami,
Negdje mi napravi mjesto koje mogu zvati domom.
Zar me nećeš odvesti doma?
Zar me nećeš odvesti doma?
Jer u zadnje vrijeme nisam baš svoja.
Zar me nećeš odvesti doma?