Hej, ti, vani na hladnoći
Postaješ usamljen, stariš
Možeš li me osjetiti?
Hej, ti, koji stojiš u hodniku
S nemirnim stopalima i blijedećim osmijehom
Možeš li me osjetiti?
Hej, ti, nemoj im pomoći da pokopaju svijetlo
Nemoj se predati bez borbe.
Hej, ti, sasvim sam
Sjediš nag pokraj telefona
Bi li me dodirnuo?
Hej, ti, s uhom prislonjenim na zid
Čekajući nekog da te pozove
Bi li me dodirnuo?
Hej, ti, bi li mi pomogao nositi kamen?
Otvori svoje srce, dolazim kući.
Ali to je bila samo mašta
Zid je bio previsok,
Kao što vidiš.
Bez obzira na njegov trud,
Nije se mogao osloboditi.
I crvi su mu pojeli mozak.
Hej, ti, koji stojiš na cesti
uvijek čineći ono što ti kažu
Možeš li mi pomoći?
Hej, ti, koji razbijaš boce u hodniku
tamo preko zida,
Možeš li mi pomoći
Hej, ti, ne govori mi da uopće nema nade
Zajedno stojimo, razdvojeni padamo
padamo...padamo...padamo...