Danas ovdje, sutra tamo i prije nego li sam tu, moram otići
Zbog toga se nikada nisam žalio
Sam sam to izabrao, nikada godine brojao
Nikada za jučer i sutra pitao
Ponekad sanjam teško
I tada pomislim, bilo bi
Vrijeme da ostanem i sada
Nešto sasvim drugo raditi
Tako prolazi godina za godinom
I već mi je sasvim jasno
Da ništa nije, da ništa nije, kao što je bilo
Da me se uopšto ne zažele, već poslje (par) dana zaborave
Kada sam već odavno sasvim negdje drugo
Ne smeta i ne brine me, možda ostane moje lice
Jednom ili drugom čulu
Ponekad sanjam teško
I tada pomislim, bilo bi
Vrijeme da ostanem i sada
Nešto sasvim drugo raditi
Tako prolazi godina za godinom
I već mi je sasvim jasno
Da ništa nije, da ništa nije, kao što je bilo
Pita li me neko zašto sam ovakav, ostanem nijem
Jer odgovor na to pada mi teško
Jer šta je novo postaje staro i šta je jučer još vrijedilo
Danas ili sutra više ne vrijedi
Ponekad sanjam teško
I tada pomislim, bilo bi
Vrijeme da ostanem i sada
Nešto sasvim drugo raditi
Tako prolazi godina za godinom
I već mi je sasvim jasno
Da ništa nije, da ništa nije, kao što je bilo