Ne znam pravo ni gdje idem
Ali ću probati za kraljevstvo, ako mogu
Jer me to čini da se osjećam kao čovjek
Kad zabodem iglu u venu
I reći ću ti, stvari nisu sasvim iste
Dok jurim u svom pravcu
I osjećam se kao Isusov sin
I mislim da samo ne znam
Donio sam veliku odluku
Pokušati ću ukinuti svoj život
Jer kad krv počne teči
Kad ubrizgam grlić kapaljke
Kad sam neposredno blizu smrti
I ne možete mi pomoći vi momci
I sve vaše slatke djevojke sa svim vašim slatkim govorom
Svi možete prošetati
I mislim da samo ne znam
Želim da sam se rodio prije tisuću godina
Želim da plovim na zatamnjenim morima
Na sjajnim velikim jedrenjacima
Daleko od velikog grada
Gdje čovjek ne može biti oslobođen
Od svih zala ovog grada
I od sebe i od onih u blizini
I mislim da samo ne znam
Heroin, budi moja smrt
Heroin, je moja žena i moj život
Zato što ono glavno u mojim venama
Vodi do središta u mojoj glavi
I onda sam bolje udaljen nego mrtav
Zato što kap počinje teči
Stvarno me više nije briga
O svim folirantima u ovom gradu
I svim političarima koji rade čudne zvukove
I svi deponiraju jedni druge
I sva mrtva tijela su nagomilana na brežuljcima
Zato što kap počinje teči
Onda me stvarno nije briga
Kad je heroin u mojoj krvi
I ta krv je u mojoj glavi
I hvala Bogu da sam dobar kao što sam mrtav
I hvala Bogu što nisam svjestan
I hvala Bogu što me nije briga
I mislim da samo ne znam