Herceg Bosno, u srcu te nosim,
Kud god krenem s tobom se ponosim.
Lijepa tvoja brda i doline,
Kao sunce kad iz gore sine.
Volim tvoje rodne vinograde
Kad ih beru čitlučanke mlade.
Volim Ljubuški kad je pun behara,
Kupres, Livno pa sve do Mostara.
Sa širokog puše povjetarac
Tu se pjeva ganga i bećarac.
Volim Čapljinu, Posušje i Grude,
Stolac, Ravno, sve poštene ljude.
Tomislave, grade od starina,
Šujica je i tebi blizina.
Svoj na svome sada mi živimo
I sa time svi se ponosimo.