Budim se jutrima
Toneći napola do dna
Glasno, neujednačeno vrištanje mi je u duši
Sve je mračno i prazno
I ne znam kako da to popravim,
Pa se sklupčam u lopticu
I plačem u udobnosti svoga doma
Ne znam zašto se osjećam kao govno
Kažem da sam dobro, ali nisam dobro
Umirem iznutra i vidim jedino demone
Pokušavam skriti sve svoje najdublje osjećaje
Umirem iznutra i vidim jedino demone
Pokušavam skriti sve svoje najdublje osjećaje
Mislim da nešto nije u redu sa mnom
Jer jedino što vidim je smrt
Svaki put kad izađem,
Izgledam kao da sam na metu
I spavam 19 sati četvrtkom popodne
Svako malo, iskašljavam krv
I ne znam što da radim
Ne znam zašto se osjećam kao govno
Neću ići terapeutu
Dame i gospodo,
Ako se želite jebeno ubiti,
Dignite svoje jebene ruke u zrak.
Aha! Žilete u zrak, svi! (kašljanje)
Hej, oh, hej, oh, hej, hej, hej, hej, hej
Upomoć, upomoć, upomoć, upomoć, upomoć, upomoć, UPOMOĆ!
Umirem iznutra i vidim jedino demone
Pokušavam skriti sve svoje najdublje osjećaje
Umirem iznutra i vidim jedino demone
Pokušavam skriti sve svoje najdublje osjećaje