Pio sam i propio se
sa sudbinom borio se
ta žena me ispraćala
kuda idem nije znala
Hej, kafano, neću više
drug mi nisi bila
ta žena mi bol zadala
ti je vječnom učinila
Živjela je u mislima
u čašama gorkog vina
bila mi je bol i nada
hej, živote gdje si sada
Kucat ću na njena vrata
dok se bijela zora budi
klečat ću na njenom pragu
bar još malo da me ljubi