Hej, Jugosloveni
Braćo rođena
Svi vi u tuđini
Kud vas odvede vaša sudbina
Daleko vam rodna kuća, daleko rodbina
Daleko vam žena i djeca, daleko vam domovina
Jeste li već zaradili dosta
Da se kuća digne bar do krova
Ili da se kupe kola, neka stara
Kad ne mogu nova
Nekima možda je dobro
Onima s diplomom što odoše tamo
A onima što nemaju škole
Teško mi je kad pomislim samo
Rade danju, rade noću
Život im jad i bijeda
Radna snaga prve klase
A građani drugog reda
O njima brine statistika
O broju, spolu i znanju
Za status gastarbajtera
Dok rade noću i danju
Gradilišta vrve od ljudi
Čuje se pjesma težaka
Grade se gradovi sjevera
U crvenom znoju Južnjaka
I za teško zarađene pare
Prodaju um islužena kola
“Forda”, “Merdžu”, “Opel” i “Folksvagen”
A ne vrede ni cjene pola
I kad krenu svojima u goste
Sretni dok srce što usamljeno luta
Da stigne prije – nagazi do daske
A motor zariba na pola puta
Koliko je onih što nikad stići neće
Vozili su prebrzo tim crnim tragovima sreće
Maštali su o životu, bogatstvu i ljubavi
A sve se raspalo na asfaltu i pored u travi
Hej, Jugosloveni, braćo rođena
Vratite se kući, samo jedna je Jugoslavija
Nije sreća u pustim parama
Već miran kutak tamo gdje su tvoji
Gdje beton još ne pokriva zemlju
Gdje žena sina tvog svojim mljekom doji
Sunce tuđeg neba ne grije k’o što naše grije
Grki su zalogaji hljeba
Gdje svoga nema, gdje brata nije
Lijepa je ova zemlja, meni najdraža
Nigdje toliko algi
K’o u uvali moga djetinjstva
Hej, hej, Jugosloveni