U mojoj retrospektivi
Gledati ću te kako gledaš sumrak
Iza telefonskih linija
Nema ništa za dokazati, ili za pretpostaviti
Samo razmišljam kako su tvoje misli drugačije od mojih
U mojoj retrospektivi
Gledati ću te
Dajem ti tvoj život, hoćeš ti meni dati moj?
Vidim te kako polako plivaš od mene
Jer svijetlo odlazi iz grada
U mjesto gdje ja ne mogu biti
Nema isprika
Samo idi
Samo idi
Postoji još toliko stvari
Koje bih ti htio reći
Ali idi
Samo idi
Povezani smo krvlju koja se kreće
Od trenutka kad smo počeli
Od trenutka kad smo počeli
Vidim savršene male oči
Gledam sjene oblaka
I površinu oceana iz avionskog prozora
Postanem živčan kad letim
Navikao sam hodati svojim nogama
Turbulencija je kao uzdah o kojem previše razmišljam
Koja je svrha mog života
Ako se nikad ne odvija
S učenjem kako pustiti
Živim neposredno preko tebe
I ti možeš isto
To je najmanje što možeš učiniti
Jer to je usamljeni mali lanac
Ako ti nisi dodana na njega
Stoga idi
Samo idi
Postoji još toliko stvari
Koje bih ti htio reći
Idi
Samo idi
Povezani smo krvlju i ljubavlju
Od trenutka kad smo počeli
Samo idi
Samo idi
Postoji još toliko stvari
Koje bih ti htio reći
Samo idi
Samo idi
Povezani smo krvlju koja se kreće
Od trenutka kad smo počeli
Od trenutka kad smo počeli