Vidjeh u svom snu noćas
Kuću od stakla
Sam ja nevidljiv u njoj
Sjedih zarobljen
Oko mene bilo je
Iznad mene, ispod mene bilo je
I ja sam sam bio
I moja kosa - staklo
I kada bih vidio kroz zidove
Tu je bilo cvijeće u travi
Ali kada bih samo učinio korak
Ubo bih se na staklo
San od stakla, kada ću se probuditi?
San od stakla, kako ću izaći?
San od stakla, kada ću se probuditi?
I noći [te] kad mjesečina uđe
U moju kuću od stakla
Primjetih da fali moja sjena
I mržnja naraste
Razbih staklene zidove
Kristali se slomiše
Ali i ja se polomih
I ležah na podu
San od stakla, kada ću se probuditi?
San od stakla, kako ću izaći?
San od stakla, kada ću se probuditi?