Ima stakla u parku
Draga, nemogu si pomoći da ne dogovaram sastanke
Kako bi pomeo ispod penjajućeg okvira
Ako ti sunce ide u oči,
Pričvrstiti ću tvoj povez za oči, bebo
Ne brini se tvoje stopalo se neće porezati
Podupreno nemarno
I kad mi kažeš da me trebaš večeras
Ne mogu zamaskirati svoje osjećaje
Bijeli dijelovi mojih zjenica isijavaju
I čekati ću te
Kao da čekam kamen da stane
Čuo ih sam da pričaju
Kako ću te odložiti
Ima stakla u parku
I sad kad sam se digao s koljena
Skupio sam brzinu
Da skočim u tvoje odaje
I pucao sam kroz noć
I odjednom sva ta izgubljena izmišljena blebetanja
I otjerao dan
I kad mi kažeš da me trebaš večeras
Ne mogu zamaskirati svoje osjećaje
Bijeli dijelovi mojih zjenica isijavaju
I čekati ću te
Kao da čekam kamen da stane
Čuo ih sam da pričaju
Kako ću te odložiti
Reci mi, kako da te odložim kad si ti hitna
stvar?
Imam milijun stvari za napraviti, ali sve su
sekundarne
Pripazi da te ne prate
Nađi me kraj Balona Smrti
Sporedna mjesečeva ženo, ja sam tvoj čovjek na mjesecu
I kao zrna dijamantne prašine, ti plutaš
I vanjska kora moje privrženosti pukne