što god da misliš,gdje ja vodim
gdje vodi,možda samo u zabludu.
ti si poklon,otkad te ja poznajem
otkad te poznajem,nosim sreću u pogledu
Ja razbistrujem maglu ,mijenjam što brže mogu
a ono što se ne mijenja,na tome još radim.
priljepljen na zvijezdama,dok jedna onda ne pane,
ta koja će mi grudi odšiti
ne oklijevam dugo,postavljam jedra
zamotavam mjesec za tebe,režem kablove,
želim sa tobom biti sam
i ako ne učiniš ništa za mene,onda činiš dobro
što god da misliš,gdje ja vodim
ti si poklon,otkad te ja poznajem
ti se me zamrsila u svilenu mrežu
život se pocijepao,ali ne sada
napokon dobija krila,leti daleko
to su tvoje oči-tako plave i pobožne
i ti se smiješ i ti sijaš
udarš pakosti u leđa
poklanjaš mi suze radosnice i ne uzimaš niti jednu nazad
i ne činiš mi ništa i to činiš dobro
što god da misliš,gdje ja vodim
ti si poklon,svih poklona
i ako ti tvoja glava nekad postane tijesna i tužna*
i znaš,da se kiša potiskuje
obojat ću ih,tvoje kose '...'*
ti si sve u svemu,to ti nisi
ti se smiješ i ti sijaš
poklanjaš mi suze radosnice i ne uzimaš niti jednu nazad
i ako ti je glava nekad previše tijesna i tužna