Giugno ’73 [Croatian translation]

Tvojoj majci nisam drag

Jer sam oženjen i mnogo pjevam

Doduše, sviram dobro i neznam je li tvoja majka

Jednako tako posramljena

Brbljivica koju sam ti poklonio

Umrla je, a tvoje je sestra plakala

Toga dana nije bilo cvijeća, grijeha

Taj dan prodavao je brbljivice

I nadao sam se da će tvoja majka naućiti

Kako mi reći: "Zdravo, kako si?"

Nije to kao pjevanje

Iz onoga što već znam

Svi moji prijatelji pristojniji su od tebe

Ali oblaće se pomalo čudno

Rekla si mi da im nađem krojaća i upitala me:

"Jesu li ovo najbolji koje imamo večeras?"

I sada se smiješ i uzimaš žlićicu mimoze

Ispuštajući je na otkopčane manžete

A moji prijatelji daju ti ruku

Otpratit ću ih, put ih njihov vodi daleko

A ti čekaš vjernu ljubav

Tvoj upaljać već sam im dao, znaj

I učinio sam isto s one dvije slonove vlasi

Spriječavale su da prokrvarim

A dao sam ih prolazniku

A sada sve dolazi samo od sebe

Tvoj: "Pomozi" još ću pamtiti

I kažem si da je bolje bilo prekinuti

Nego nikad te ne upoznati