Stari kauboj izašao je da jaše
Jednog tamnog i vjetrovitog dana
Na grebenu se odmorio
I nastavio sa svojim putem
Kad odjednom moćno stado
Krava crvenih očiju on je vidio
Kako oru kroz iskrzano nebo
Gore ka oranici oblaka
Njihovi žigovi bili su još užareni
I njihova kopita izrađena od čelika
Njihovi rogovi bili su crni i sjajni
I njihov vruć dah mogao je da osjeti
Munja straha prođe kroz njega
Dok su tutnjali kroz nebo
Jer je vidio jahače kako grme kroz nebo
I čuo njihov očajan jauk
Jipi aj jeeej
Jipi aj oooh
Sablasni jahači na nebu
Njihova lica koščata,nijhove oči zamućene,
Njihove košulje znojem natopljene
On jaše neumorno da stigne to stado
Ali ga još nije stigao
Jer oni moraju vječno da jašu
Na tom nebeskom ranču
Na konjima koji ispuštaju vatru
I dok jašu čuje njihov jauk
Dok je gonio jahače
Čuo je jednog kako mu zove ime
Ako hoćeš da sebi spasiš dušu
Od pakla dok jašeš na našem ranču
Onda,kauboju,promijeni svoj put danas
Ili sa nama ćeš jahati
Pokušavajući da uhvatiš đavolje stado
Kroz beskrajno nebo
Jipi aj jeeeej
Jipi aj oooh
Sablasni jahači na nebu
Sablasni jahači na nebu
Sablasni jahači na nebu