Mi koji smo ljudi iz nizine
stručni u navigiranju po gradu
more nas uvijek pomalo plaši
zbog pojma o prevelikoj slobodi
Pa ipak imamo sol u kosi
more nosimo u dubini duše
i promrznute žene u šalovima
koje čekaju tko zna što
Pomorci koji odlaze
tamo gdje žele, u nepoznato
ljudi koji umiru od nostalgije,
ali kad se vrate drugi dan umiru
od želje da odu
(Pomorci)
i kad se zaustavimo na obali
(pomorci odlaze)
pogled na horizontu im bježi
(Pomorci)
noseći njihove misli strujom
zbog te ideje o prevelikoj slobodi
Pomorci koji odlaze
tamo gdje žele, u nepoznato
gusari kojih nema više
daleki ljudi koji nose u srcu
ovo veliko bratsko plavetnilo
tamo preko mora, netko je
netko je tko ne zna ništa o tebi
Pomorci koji odlaze
tamo gdje žele, u nepoznato
mi, zatvorenici u ovim gradovima
živimo uvijek od svakidašnjice
pritisnuti od strane realnosti ,
a pomorci odlaze