To bio si ti,
imati te bila je tvoja fotografija stavljena u mom novčaniku,
jedan poljubac i malo vidjeti te na ulici.
Tvoje je bilo prekidanje i melankolija,
moje je bilo prihvatiti sve jer sam te voljela.
Vidjeti te da dolaziš bila je svijetlost, vidjeti te da odlaziš bio je bluz.
To bila si ti,
nepotrebno je reći da pored izgovorenih tolikih stvari,
ili naučiš voljeti trn ili ne prihvaćaš ruže.
Nikada ti nisam rekao laž ili izmislio neku ucjenu,
sivi oblaci isto tako su dio krajolika,
i ne gledaj me tako, ako ovdje ima krivca..
to bila si ti.
(refren)
Koliko lako bilo je dodirnuti nebo prvi puta,
kada su poljupci bili motor pokretač,
koji su palili svijetlo koje sada je nestalo.
Ovako se prerušava ljubav u svoju korist,
prihvaćajući sve bez postavljanja pitanja,
i ostavljajući vrijeme ubodeno do smrti.
Ništa više za reći,
samo ostaje inzistirati…
reci…
To bio si ti,
neonsko svjetlo gradske četvrti zna da toliko sam umorna,
vidjelo me kako hodam bosa sve do zore.
Ja sam između onoga što ja jesam i onoga što ti si željela da budem,
u želji da se probudim misleći kako ne želim,
i ne gledaj me tako, ako ovdje ima krivca..
to bio/la si ti.
(refren)
Koliko lako bilo je dodirnuti nebo prvi puta,
kada su poljupci bili motor pokretač,
koji su palili svijetlo koje sada je nestalo.
Ovako se prerušava ljubav u svoju korist,
prihvaćajući sve bez postavljanja pitanja,
i ostavljajući vrijeme ubodeno do smrti.
Ništa više za reći,
samo ostaje inzistirati…to bio/la si ti.
(refren)
Koliko lako bilo je dodirnuti nebo prvi puta,
kada su poljupci bili motor pokretač,
koji su palili svijetlo koje sada je nestalo.
Ovako se prerušava ljubav u svoju korist,
prihvaćajući sve bez postavljanja pitanja,
i ostavljajući vrijeme ubodeno do smrti.
Ništa više za reći,
ako inzistiraš..
to bio/la si ti.