Ništa se ne događa kad si dolje i kad si sam.
I kad noći vuku u podsvjest sve do sjećanja.
Lavina kotrljajućih tegova na nogama pritiska.
I znoj tek kasnije počinje da smeta.
Tek kasnije budi se grad.
Neke poderane ulice,
Bljesak mokrih tračnica,
Prvi tramvaj preko trešnjevke
Raste u mojim očima.
Jutro obilazi scenu rutinski.
S dužnim poštovanjem
Ja se uklanjam s puta.
Dvostruka krinka na njegovom licu
Čini suvišnom svaku providnost.
Kako da se kontroliram, kad me ubija
Osjećaj tako drukčiji od svega što razumijem,
Od svega što želim da vidim.
Nešto kao flash
Gledao sam opet film o beznađu,
Ili je to mozda bila kronika
Nepoznatog, jer tako se zvao
Čovjek, ni živ, ni mrtav, ni pomorac.
Ako ikad ispunim želju
I ti mi daš za pravo misleći,
To je jedini način da ga zadržim.
Ako ikad dospijem tamo gdje prestaje strah,
Biću spreman da zaboravim.
Neke poderane ulice,
Bljesak mokrih tračnica,
Prvi tramvaj preko trešnjevke
Sjaj u tvojim očima.