Da sebi manje smetam
svako jutro prošetam.
Nabijem krokse na noge bose,
puštam da me same nose.
Istom rutom
ko i godinama prije
Alejom Bologne
sve do Kustošije.
A kad stignem do porte i do spuštene rampe
skinem kapu za sve nas koji još pamte
dan kad su ispred firme stale crne limuzine i rekli:
Bog, domovina, nacija
svi na pod ovo je privatizacija!
Napravite mjesta za obitelji dvjesta!
Gledam kulise, ratuju sa statikom
ko što nove elite ratuju s gramatikom,
a preko puta ispred Lidla, moj sektor proizvodnje čeka.
Uz jednu pivu iz Q-packa možda im večeras priznam,
kako smo pali bez ispaljenog metka
na staru foru novog početka.
Taj dan kad su ispred firme stale crne limuzine
i rekli: Bog, domovina, nacija
svi na pod ovo je privatizacija!
Napravite mjesta za obitelji dvjesta!