Nikad nisam mislio da će upravo ona biti sreća, muka i sva
snaga koju osjećam u sebi, i uvijek, u svakom trenutku
jedan iskreni osjećaj, neizbježan, stvaran.
Ja kao uvijek previše neodlučan,
Među ljudima, u mislima je uvijek njeno lice.
Želim je živjeti, s njom se ne mogu izgubiti,
Sve baš sve ona zna, bit ću prijatelj kakvog želi.
Nikad ne bih ostavio svoje prijatelje samo zbog jedne žene,
Nikad nisam mislio da će me njene oči tako zavesti
Ovo je pitanje života i igram svoju igru
I bez upozorenja,
Nepoznato sve do jučer, tu je još uvijek njeno lice!
Želim je živjeti, s njom se ne mogu izgubiti,
Sve baš sve ona zna, bit ću prijatelj kakvog želi.
Uvijek samo ona,
Bez nje je sve ništa
Sve moje misli su s njom
Želim vjerovati, želim se kladiti, i sve stavljam na nju.
(Želim je živjeti, s njom se ne mogu izgubiti,
Sve baš sve ona zna, bit ću prijatelj kakvog želi.
Želim je živjeti, s njom se ne mogu izgubiti,
Sve baš sve ona zna, bit ću prijatelj kakvog želi.
Želim je živjeti, s njom se ne mogu izgubiti,
Sve baš sve ona zna, bit ću prijatelj kakvog želi...)