Čuješ li bubnjeve Fernando?
Sjećam se jedne davne ovako zvjezdane noći
Uz svjetlost vatre, Fernando
Ti si pjevušio, onako za sebe i nježno prebirao po gitari
Čula sam bubnjeve u daljini
A izdaleka je dolazio zvuk vojničke trube
Bio je sve bliži Fernando
Svaki sat, svaki minut bili su ko vječnost
Tako sam se bojala Fernando
Bili smo mladi i puni života i nitko nije bio spreman da pogine
I nije me sram da kažem
Tutnjava pušaka i topova zamalo me je rasplakala
Nešto je bilo u vazduhu te noći
Zvjezde su jarko sijale, Fernando
Sijale su za tebe i mene
Za slobodu, Fernando
Iako nikad pomišljali na poraz
Nema kajanja
Da moram ponovo
Uradila bih isto, Fernando, druže moj
Sad smo stari i sjedi Fernando
I već godinama nisam te vidjela s puškom
Čuješ li bubnjeve Fernando?
Da li se još uvijek sjećaš te kobne noći kad prešli smo Veliku reku?
Vidim to u tvojim očima
Kako si bio ponosan što se boriš za slobodu ove zemlje
Nešto je bilo u vazduhu te noći
Zvjezde su jarko sijale, Fernando
Sijale su za tebe i mene
Za slobodu, Fernando
Iako nikad pomišljali na poraz
Nema kajanja
Da moram ponovo
Uradila bih isto, Fernando, druže moj
Nešto je bilo u vazduhu te noći
Zvezde su jarko sijale, Fernando
Sijale su za tebe i mene
Za slobodu, Fernando
Iako nikad nismo ni pomišljali na poraz
Nema kajanja
Da moram ponovo
Uradila bih isto, Fernando, druže moj
Da, ako bih sve ponovo
Uradila bih isto, Fernando, druže moj…