sada ću vam ispričati jednu priču koju
ćete teško povjerovati
jer priča o jednoj princezi
i o jednom vitezu što
je na(u) sedlu na svome bijelome konju
ušao u šumu
u potrazi za jednim osjećajem
kojeg svi zovu (nazivaju) ljubav
uzeo(odabrao) je jedan put što je vodio
do jednog vodopada gdje je vazduh
bio čist kao srce one
djevojke što je pjevala
i bila sa zečićima
i papagajima zelenim i žutim
kao latice onih cvjetova(onon cvijeća) što
je nosila u kosi
Na na na na na na na na na....
Vitez je sišao sa svog bijelog konja
i polako polako joj se približio
gledao ju je na tren
zatim joj se nasmijao
a onda je počeo polako da govori
ove slatke riječi:
želio bih biti sunčev zrak koji
svaki dan dolazi da te probudi da
učini da dišeš i da učini da živiš sa mnom
želio bih biti prva zvijezda koju
svake večeri vidiš kako sija jer
tako tvoje oči znaju
da te gledam
i da sam uvijek sa tobom
želio bih biti ogledalo koje ti pričai
i koje ti na svako tvoje pitanje
odgovara da na svijetu
ti si uvijek najljepša
Na na na na na na na na...
princeza ga je gledala
bez riječi
i pustio se da padne u njen zagrljaj
Vitez ju je poveo sa sobom
na svom bijelom konju
i prateći vjetar
pjevao joj je
ovu slatku pjesmu:
želio bih biti sunčev zrak koji
svaki dan dolazi da te probudi da
učini da dišeš i da učini da živiš sa mnom
želio bih biti prva zvijezda koju
svake večeri vidiš kako sija jer
tako tvoje oči znaju
da te gledam
i da sam uvijek sa tobom
želio bih biti ogledalo koje ti pričai
i koje na svako tvoje pitanje
ti odgovara da na svijetu
ti si uvijek najljepša
Na na na na na na na na...