[Gabriel:]
Dođoše dani, prođoše zime
a mi smo se kockali poput braće u Raju.
Bio sam tvoj vitez, čvrsto te držao
Poput brata kad bih ugledao tvoje uplakane oči.
Vrijeme je prošlo i morali smo si reći zbogom.
Zurim gore u oblake
Djeca su tako mala i tužna.
Nadam se da će nam sveci jednog dana pomoći
Opet nas spojiti.
Još uvijek držim ključ
ulice snova u rukama.
Vrijeme mi govori da kažem zbogom
Ali znao sam da ću se boriti protiv pakla
I znao sam da ćemo opet otići, da ćemo
se opet vidjeti, da ćemo biti slobodni
od ponovnog rastanka.
[Anna:]
Polubrate reci mi gdje si bio
kad su me odveli u ovo zabačeno mjesto.
Znak križa su mi oduzeli
jer sam liječila travama u ime milosti.
Sad čekam dan kad će me baciti u plamen.
[Gabriel:]
Uhvaćen sam u kavez očaja,
moje srce je prazno i golo poput redovničke ćelije.
Ali sveta voda ovaj put neće učiniti
da te zaboravim...
Vrijeme mi govori da kažem zbogom
Ali znao sam da ću se boriti protiv pakla
I znao sam da ćemo opet otići, da ćemo
se opet vidjeti, da ćemo biti slobodni
od ponovnog rastanka.
[Lugaid:]
Nijedan rastank nije posljednji
ako žudite da se ponovno sretnete...