Onaj, koji je tužan, pjeva,
Onaj, koji je tužan, pjeva.
Fado se rodio jednoga dana,
Kad vjetar jedva da je puhao
A nebo se s morem spajalo,
Na palubi jedrenjaka,
U njedrima mornara
Koji je, tužan, pjevao,
Koji je, tužan, pjevao.
Aj, kakva neizmjerna ljepota,
Moja zemlja, moja planina, moja dolina,
Lišće, cvijeće i plodovi od zlata,
Vidiš li tla Španjolske,
Pijesak Portugala,
Prizor zamagljen suzama.
U ustima mornara
Krhkoga jedrenjaka,
Zamirao je bolni napjev,
Govorio je o ubodima želja
Usnama što gore od poljubaca
Što ljube zrak, i ništa više
Što ljube zrak, i ništa više
Majko, zbogom. Zbogom, Maria.
Pamtite dobro što vam kažem
Jer ovdje polažem zakletvu:
Ili ću te odvesti pred oltar,
Ili će mi Bog namijeniti umjesto toga
Grob u moru.
Sada, ili nekog drugog dana,
Kad vjetar bude jedva puhao
I nebo se s morem bude spajalo,
Na pramcu drugoga jedrenjaka
Plovi drugi mornar