Fado se rodio jednoga dana,
Dok je vjetar jedva puhao
i nebo je produžavalo more,
Na palubi jednog jedrenjaka,
U grudima jednog mornara
Koji je, tužan, pjevao,
Koji je, tužan, pjevao.
Aj, kakva neizmjerna ljepota,
Moja zemlja, moja planina, moja dolina,
Od zlatnog lišća, cvijeća i plodova,
Vidiš li zemlje Španije,
Pijesak Portugala,
Pogledom zamagljenim suzama.
Na usnama jednog mornara
Na slabašnom jedrenjaku,
Zamirala je bolna pjesma
Reci izvoru svoje želje
Usnama što gore od poljubaca
Da ljube zrak, i ništa više
Da ljube zrak, i ništa više
Majko, zbogom. Zbogom, Marija.
Cuvaj dobro u svom osjećanju
da ti se sada kunem:
Ili ću te odvesti pred oltar,
Ili će mi Bog prirediti
sahranu na moru.
Zatim, nekog drugog dana,
Dok je vjetar jedva puhao
I nebo produžavalo more,
Na pramcu drugoga jedrenjaka
Plovio je drugi mornar.
Koji je, tužan, pjevao,
Koji je, tužan, pjevao.