U mom gradu ima jedan mali trg,
sav u kamenu i cvijeću.
Poput srca grada kuca za nas,
uvijek smijeh i pjesmu čut ćeš tu.
Eto takvi smo,
takvi ostat ćemo uvijek,
takvi bili smo,
i kad bol nam je u duši ,
i kad nije vrijeme pjesmi
mi smo vjerni njoj.
Eto takvi smo,
mi smo djeca ovog grada
koji volimo,
i kad bol nam je u duši
i kad nije vrijeme pjesmi
ipak pjevamo mi.
Kad od ljetnog sunca se užari grad,
na tom trgu traži svak' svoj par.
Tu je stol do stola, drug do druga
u kavani našoj svak' svakog zna.