Četiri haljine, četiri boje,
četiri doba, za jednu ljubav...
Ja sam odjenula haljinu bijelu
na prvi sastanak kad sam k njemu pošla,
jer moja ljubav što se tada rodi,
bijaše čista ko proljetni cvijet.
Ja sam odjenula haljinu crvenu
u srcu mome tad planula je vatra
jer ako sunce usred ljeta žari
još jači bješe žar u oku tvom.
A moja haljina žuta
kada razvije ljubomoru što skrivam
ko tužni suton jesenji kad je
dok ja o sreći još svog ljeta snivam
Ja sam odjenula haljinu crnu
ko tamne sjene svih uspomena mojih
dok zima šume prekriva bjelinom
ko što su bijele danas moje noći
Četiri haljine, četiri boje,
četiri doba, za jednu ljubav...