Buđenje u hladnom ponoru tvoje odsutnosti
To je traženje izgubljenih sati u mojoj sobi
Sjećanje na svaku suzu koja je bila tako naša
Okrvari mi dušu,okrvari mi dušu
To je hodanje stazom koju smo zacrtali zajedno
Diranje duboke tišine u srcu
Bježanje zbog pukotina istinske ljubavi
Iznova laganje zbog poricanja tvoje odsutnosti
Ova razdvojenost tako velika
Tako teška,tako duboka
Koja razbija na komadiće
Moj razum
Ova razdvojenost lišena
Sumnji i sjenki
Učvršćuje mi tvoju ljubav
Ova razdvojenost koja boli
U dubini duše
Koja izgara iznutra
Moj san i tišinu
Ova razdvojenost od željeza,
kože i tišine
Koja uskraćuje sate bez milosti
Ova razdvojenost beskrajna
Noćima i danima
Nema kraja
Bilo je tako jednostavno reći
Da bi Bog izliječio
Prikovano trnje u tvojoj i mojoj duši
Ova razdvojenost mi viče
Da se život završio
Jer se nećeš vratiti,vratiti
Vidiš sad, tvoj odlazak nije vodio ničemu
Jer vrijeme ne može ukloniti sjenku moje samoće
Vidiš sad, slomljen i bez pronađenog mira
Šta bih dao da te vidim i zaboravim sve
Ova razdvojenost mi viče
Da se život završio
Jer se nećeš vratiti
Tvoj me odlazak kida
Tvoj spomen zatreperi moje srce
Kako da te zaboravim ako to ne želim
Jer bez tvoje ljubavi umirem
Ova razdvojenost mi viče
Da se život završio
Jer se nećeš vratiti,vratiti.......