Polako me ubijaš
Jer rastavljaš me od moje mladosti,
Volio bih da sam mogao biti nevjeran
I naplatiti ti izdajom.
Ti si poput trnića
Što mi se zabio u srce.
Polako, zbog tebe krvarim,
Jer ubijaš me strašću.
Ja što trpim svojim izborom
To je okrutno mučenje
Što si mi ga dala svojom ljubavlju,
Nije mi bitno što mi radiš
Ako u tvojim poljupcima živim sve svoje iluzije.
I štogod da se dogodilo
Ovo srce što voli nije ničije do tvoje,
Kad bih i htio, ne bih mogao tebe zaboraviti
jer uvijek ćeš biti u meni.
(ponavlja se od početka)