Nije patila... u tišini
Ova ljubav kad je umrla
Tek sam sad primijetio
Da sam izgubio
Ali što sam to izgubio?
Biti zajedno nije igra
Možda sam izgubio samo tebe
I sad gledam zalazak sunca
Žutu ugaslu svjetlost
Brdo gdje smo se neko vrijeme
Pretvarali da je ovo vječno
Svi drugu bili su ništa
Samo lica, samo ljudi
Gledatelji neke scene
Pomalo smo ih čak i žalili
Bila si poput zlata, sad si poput njih
Bila si poput zlata, sad si poput njih
Više nitko nije ušao
U moj zlatni zaborav
Jedno napušteno mače
Smrznuto... Umorno
Svi drugu bili su ništa
Samo lica, samo ljudi
Gledatelji neke scene
Pomalo smo ih čak i žalili
Bila si poput zlata, sad si poput njih
Bila si poput zlata, sad si poput njih
I svaki poljubac koji si odbila je djelić onoga što si od mene izgubila
I svako ''volim te'' koje sam prešutio je djelić onoga što sam od tebe izgubio
I svaki tvoj nijemi osmijeh je bila slika nas
I svaki umorni pogled je već bio kraj
Bolje je prekinuti, s time se slažem i ja
Na sreću jer si se osjećala predobro, znaš
i zahvaljuješ mi jer si malo manje krhka i
čujemo se ubrzo ''nazovi me'' tako se kaže!
Svi drugu bili su ništa
Samo lica, samo ljudi
Gledatelji neke scene
Pomalo smo ih čak i žalili
Bila si poput zlata, sad si poput njih
Bila si poput zlata, sad si poput njih