Ona podiže svoju suknju do koljena
Hoda bosa i nasmiješena kroz vrtne redove
Nikad nisam naučio biti zahvalan
Umjesto toga, odlučio sam se utapati u svojoj bijedi
Hodam nizbrdo
Kroz gustu i smeđu travu
I još je nekako teško pustiti ovu bol
Ostaviti u prošlosti zadnje sjedalo
Onog starog i oronulog Cadillaca
Koji tone u ovom polju, nakupljajući kišu
Hoću li se uvijek ovako osjećati
Tako prazno, tako otuđeno
Umorio sam se od ovih izgubljenih zalaza sunca
I ovih hladnih i vlažnih jutara
Ako kroz ove napukle i prašnjave, bezvrijedne usne
Izgovorim ove riječi na glas, nitko me neće čuti
Položi svoju košulju preko stolice
Neka padne cvijeće s tvoje kose
I poljubi me tim svojim seoskim usnama, tako jednostavnim
Vani kiša pada po lišću
Meni zvuči kao da nam plješće
Dok tiho vodimo ljubav
Hoću li se uvijek ovako osjećati
Tako prazno, tako otuđeno
Pogledao sam svojim demonima u oči
Razgolitio sam se u potpunosti i rekao, daj sve od sebe, uništi me
Znaš, toliko puta sam išao do pakla i natrag
Moram priznati da mi malo dosađuješ
Postoji mnogo stvari koje mogu ubiti čovjeka
Postoji mnogo načina za umrijeti
I neki već umrli koji hodaju pored tebe
Postoji mnogo stvari koje ne razumijem
Zašto toliko ljudi laže
Ta bol koju skrivaš, potpiruje vatru u tebi