Empty Chairs [Croatian translation]

Osjećam kako se žmarci zbog neprospavane noći

Vuku kroz moje prste i mjesec je svjetao

Zrake tuge dolaze trepereći kroz moje prozorsko okno

Kao moljac koji pleše oko plamena svijeće

I pitam se znaš li

Da nikad nisam razumjeo

Da unatoč tome što si rekla ćeš otići

Sve dok si otišla mislio sam da nikad nećeš

Mjesečina je obasjavala konture tvog lica

Dok je kestenjasta kosa pala oko kutije za jastuk

I miriis tvog cvijeće odmara ispod moje glave

Buket suosjećanja ostavljen s ljubavi koja je mrtva

I pitam se znaš li

Da nikad nisam razumjeo

Da unatoč tome što si rekla ćeš otići

Sve dok si otišla mislio sam da nikad nećeš

Nikad nisam pomislio da su riječi koje si rekla bile istinite

Nikad nisam pomislio da ono što si rekla je ono što si mislila

NIkad nisam znao koliko sam te trebao

Nikad nisam pomislio da bi otišla sve dok nisi

Jutra dolaze i jutra prolaze bez žaljenja

I večeri nose sjećanja koja ne mogu zaboraviti

Prazne sobe koje odjekuju dok se penjem stepenicama

I prazna odjeća koja ogrne* i pada na prazne stolice

I pitam se znaš li

Da nikad nisam razumjeo

Da unatoč tome što si rekla ćeš otići

Sve dok si otišla mislio sam da nikad nećeš