U Parizu, noć, Pigalle svijetli,
Preko pragova barova, usne vas dozivaju,
Ispod oštrih lampi, lažni osmjesi.
U jednome kutu, izgubljeni, dvoje ljubavnika se gledaju:
Odvedi me daleko, daleko odavde,
Odvedi me tamo, u svoju zemlju,
Izvuci me iz ovoga svijeta u kojemu živim,
Odvedi me daleko, daleko odavde...
U Parizu, noć, srca brzo stare,
Ispod oštrih lampi, osmjesi vas pozivaju
Ispod oštrih lampi, uspomene prave grimase,
U jednome kutu, izgubljeni,naših dvoje ljubavnika se grli:
Odvedi me daleko, daleko odavde,
Odvedi me tamo, u svoju zemlju,
Izvuci me iz ovoga svijeta u kojemu živim,
Odvedi me daleko, daleko odavde...
U rano jutro, nebo postaje potpuno rozno,
Četvrt tamni, vrijeme je za metenje,
U posljednjem bistrou gazda gunđa,
Jedna žena za šankom bara potpuno sama:
La-la-la...
La-la-la...
La-la-la...
Odvedi me daleko, daleko odavde...