Često je posjećivala Rue Pigalle
Odisala je jeftinim porocima
Bila je potpuno crna od grijeha
Mada potpuno blijede pojave
Ali bilo je nešto duboko u njezinim očima
Nešto poput čuda
Što je nalikovalo komadićku plavoga neba
Unutar potpuno zagađenog neba Pigallea.
Rekao joj je: "Lijepa si"
Nije uobičajeno, u tim dijelovima,
Govoriti takve stvari
Djevojkama u istom poslu u kojem je ona;
I kako se ona željela povjeriti,
Prekrio ju je čitavu poljupcima,
On joj je rekao: "Pusti svoju prošlost,
Ja, ja vidim samo jednu stvar, da si ti lijepa."
Postoje slike koje ti smetaju;
I kad je ona izašla s njim,
Od Barbesa do Clichyja
Njegova mu se prošlost cerila.
I na pločnicima punim uspomena,
Ona je gledala svoju ljubav kako vene,
Onda, tražila je ga da ode,
I on ju je doveo do Montparnassea.
Vjerovala je da će početi život ispočetka,
Ali on je bio taj koji je započeo promjenu,
Promatrao ju je zapanjen,
Govoreći: "činilo mi se da si ljepša,
Ovdje, dan te prejako osvjetljuje,
Vide se poroci na tvojoj koži,
Možda bi bilo najbolje da se vratiš tamo
I da svatko nastavi sa svojim životom."
Ona se vratila u svoj Pigalle,
I nema više nikoga tko bi ju izvukao,
Iznova je pronašla svoje mračne grijehe,
Njihove tamne kutke i prljave pločnike.
Ali kad bi vidjela zaljubljene
Koji su se šetali ulicom radosni,
Suze su bile u njezinim velikim plavim očima
I kotrljale su se niz njezine blijede obraze.