Ovo je je priča o jednoj suboti
nije važno kojeg mjeseca
i o jednom čovjeku za klavirom
kojega nije briga za staru kavu
Uzima čašu i drhte mu ruke
zamarajući se između dima i znoja
i uzima svoju tablu brodoloma
ponovo izvodeći svoju staru pjesmu
Sviraj još jednom, stari gubitniče
činiš da se osjećam dobro
noć je tako tužna da tvoja pjesma
ima okus meda i poraza
Svaki put kada ga ogledalo
na zidu pomladi
zaiskre mu oči
i njegovo djetinjstvo svira uz njega
Ali uvijek ima slinavih pijanaca
koji ga podsjećaju tko je bio
najmlađi učitelj klavira
poražen od jedne žene
Ona je uvijek strahovala odbaciti korijenje
koje je moglo sasjeći njegova krila
i stavljen u kavez, život mu je prolazio
a htio je iskušati sreću
Ne žali što je pošao krivim koracima
iako joj nikada nije želio zlo
ali svako malo s bijesom udara klavir
i neki su ga vidjeli kako plače
Sviraj još jednom, stari gubitniče
činiš da se osjećam dobro
noć je tako tužna da tvoja pjesma
ima okus meda i poraza
Mikrofon ima miris pive
a toplina se može rezati
mračni samci traže partnere
žureći još jednu subotu
I jedan čovjek vezan za klavir
emocije utapa u alkoholu
i jedan glas koji mu kaže: izgledaš umorno
a još nije ni sunce izašlo
Sviraj još jednom, stari gubitniče
činiš da se osjećam dobro
noć je tako tužna da tvoja pjesma
ima okus meda i poraza