Ne teku rijeke, ptice ne lete,
još nekog čeka nevjesta jedna nevjenčana,
nedjelja nedočekana,
jedna duša uboga.
Ne šumi vjetar, ne dišu ruže,
još nekog traži jedna ruka neprošena,
jedna mladost pokošena,
jedna duša uboga.
[Refren]
Čekala je jedna žena,
jedna žena nevoljena,
Čekala je, čekala.
Nebo zemlji šalje dugu
da sakrije njenu tugu,
miriše pelin u polju.
Kad bi struna bila žena,
plakala bi pjesma njena.
Hej, a noćas napolju
bagremi cvjetaju
I svako večer žena u bijelom
još nekog zove.
Kosa joj duga, nečešljana,
haljina bijela, izgužvana,
jedna duša uboga.