Tako malo nam treba, (a opet) tako puno
Da budemo sretni, drugomu damo sreću
Dostaje toplina ruku, dodir usana
Dostaje da nas netko zavoli
Da budemo sretni i podarimo sreću
Tako malo nam treba, (a opet) tako puno
Prije što pobijedimo vlastitu sudbinu
Moramo vjerovati u toliko riječi, bilo loših bilo dobrih
Prije nego što netko uđe u naš san (jednog) običnog dana
Neću mu reći da to nije ništa jer već zna
Tako malo nam treba, (a opet) tako puno
Da budemo sretni, drugomu damo sreću
Dostaje toplina ruku, dodir usana
Dostaje da nas netko zavoli
Da budemo sretni i podarimo sreću
Tako malo nam treba, (a opet) tako puno
Ne vjerujem u tugu dana
Sunčevim ću (mu) osmijehom dotaknuti usne prije što nas zora promijeni
Svijet će sanjati svoj san (jednog) običnog dana
Šetat ćete njime neznajući da...
Tako malo nam treba, (a opet) tako puno
Da budemo sretni, drugomu damo sreću
Dostaje toplina ruku, dodir usana
Dostaje da nas netko zavoli
Da budemo sretni i podarimo sreću
Tako malo nam treba, (a opet) tako puno