Reći ću joj
Blijedoću njezinih očiju
Koje su imale
Dubinu naših nebesa
Znam da hoda
Bez da zna tko je
Da su to noge
Jedne druge koja ju je nosila
Čujem ju kako šapće
Ocean jantara
Miješaj, miješaj me
Svojim legendama
Stavi sidro, sidro u mene
Tako je niježna opekotina
Tamo gdje me dodiruje tvoja ruka, voda
I teče ova pjena
Iz mojih usta
Reći ću joj
Da joj se srce umorilo
Od vas
Reći ću joj
Da se zasitila čovjeka/muškarca
Od svega
Da se njezin rijedak život
Sakrio u baršunu… neizmjernosti
Da je prekasno za voljeti ju
Da je iščezla… u beskonačnost, voda…