Ti zaželi želju, moja jedina,
dok se svitnjaci sa neba gase u moru kraj nas,
a dvi najlipše zvizde ka' dvi sestre blizanke
Bog je svojon rukon izabra i zadija za pas.
Svojon rukon skinija pa ji' zadija za pas,
jer je, zlato moje, ponosan na nas.
Kad dva bila konja krenu lagano u kas
nek' nan vile noćas budu svati na ledini kraj nas,
hej, sirota moja, praznih ruku dolazin,
da mi srce dadeš, da te zaprosin;
jer više vridi dobar glas, nego drugoj svilen pas,
hej, sirota moja, nego svilen pas.
Potirat ću konje bile, nek' polete ka' dvi strile;
neka lete ka dvi tice, priko mora do ravnice
nek' ji' nose noge tanke...
Sviraj vitre, zlatne žice,
za dvi sestre lipotice...
Obe lipe ka' iz bajke,
rođene od iste majke;
za dvi sestre, sestre blizanke...
Kad dva bila konja krenu lagano u kas
nek' nan vile noćas budu svati na ledini kraj nas,
hej, sirota moja, praznih ruku dolazin,
da mi srce dadeš, da te zaprosin;
jer više vridi dobar glas, nego drugoj svilen pas,
hej, sirota moja, nego svilen pas.
Potirat ću konje bile, nek' polete ka' dvi strile;
neka lete ka dvi tice, priko mora do ravnice
nek' ji' nose noge tanke...
Sviraj vitre, zlatne žice,
za dvi sestre lipotice...
Obe lipe ka' iz bajke,
rođene od iste majke;
za dvi sestre, sestre blizanke...
Obe lipe ka' iz bajke,
rođene od iste majke,
za dvi sestre, sestre blizanke...