Dubrovačka zvona lyrics

Ko` mi to prosipa žuku, slano i ljutu na ranu

suza me dovoljno peče, u njoj sam gasila Grad.

Povit ću ranjenu ruku i zasjat će dragulj na dlanu

danas kad upale svijeće, molitva, prkos i jad.

Kad zazvone dubrovačka zvona

i objave svome puku – mir

Sv. Vlaho skalat će se s trona

pa s oltara na Stradun – u đir.

Kad zazvone stara gradska zvona

Konavoke, raznijet će ih pjev

ječat će od Ćilipa do Stona

bar da načas stišaju sav gnjev.

Bit će u njihovom zvuku, Konavle moje i Župa

žubor i djetinja graja dok je kraj ognjišta – muk.

Pružit će mjedenu ruku, pa ćemo krenuti skupa

Pridvorju zelenog raja, iz kog` je izagnan puk.