Od indijanskog rezervata do javne škole
E oni će me poučiti o Zlatnom pravilu bijelog čovjeka
I ja učim prilično brzo jer sam se naučio sramiti
I ja se javljam kada pozovu "Billy" iako nosim indijansko ime
I bubnjevi su tamo iznad planina, bubnjevi koje ne možeš čuti
Bubnjevi su iznad planina i dolaze sve bliže i bliže
I kad pomisle da su me promijenili, režu mi kosu da bude u skladu s njihovim potrebama
Hoće li misliti da sam bijelac ili četvrt indijanac ili samo polutan
Samo me poslušaj gospodine učitelju kad mi kažeš da ćeš me ispraviti
U petsto godina borbe ni jedan indijanac nije postao bijel
I tamo su bubnjevi...
E ti si mislio da nisam ništa znao kad si me doveo ovdje u školu
Samo jedan prazan Indijanac, samo prva budala Amerike
Ali sad ti mogu ispričati priče koje su sagorjele i sasušene i stare
Al u sjeni njihovih riječi hoda grom ponosit i hrabar
I tamo su bubnjevi...
Dugi Bor, Lijepa Sekvoja od Jezera i Bik Koji Sjedi
Tamo je i Veli Colorado sa rukavima crvenim i punim
Ludi Konj, legenda koja je odgrizla Casterovu dušu
Mrtvi su, no ipak dišu sa veličanstvenim Geronimom
I tamo su bubnjevi...
E ti me možeš naučiti povijest ove zemlje, no mi smo je prvi ispričali tebi
Slomili smo vaša srca i prekrojili vaše pute, prekršena zatišja su nas ostavila prokletima
I sad nas morate varati iako to sad činite pitomo
I svom porazu pronašli smo poraz, u svojoj pobjedi vi ste pronašli svoj sram
I tamo su bubnjevi...