Kiša,zvonkim velom je napunila nebo majska kiša
Grom,počeo je da grmi po krovovima,uplašio je sve mačke grom
ja sam otvorio prozor,i veseli vetar je razbacao sve što je stajalo na stolu- glupe stihove,koje sam pisao u duševnoj i tužnoj pustoši.
udario je majski grom i veselje burnim i tvrdoglavim
talasom
se okatilo : " ej ustani i igraj zajedno sa mnom.
izađi u dvorište i trči po baricama čak i do samog jutra
Pogledaj kako okolo trče smešna i sveta dečica"
kapljice na licu-to je samo kiša, a možda to plačem ja.
kiša je očistila sve i moja duša se iznenada
ukvasila
Potekla je potočićem iz kuće ka sunčanim nekošenim
poljima
pretvorivši se u jedro, sa vetrom je poletela ka
nepoznatim svetovima
i zamislio sam da se grad odjedanput napunio veselim
ljudima
Svi su izašli na kišu,nešto pevali horom,i igrali su,
dođavola
Zaboravivši o stidu i opasnosti posle sa oslažnjenima
da se razbole
ljudi su pod kišom,kao vatromet,dočekivali grom-prolećni
prvi grom