Gdje je san koji si mi dala?
Gdje je more koje si mi obećala?
Peće me hladnoća tvojih ruku,
vukla si me najtužnije,
zaprljala si me i slomila,
a još te sklanjam ovdje uz mene.
Pogledaj me i reci mi još jednom,
što osjećaš na okrzaj moje kože.
Reci zaboravu da…
da ovu agoniju nosi vjetar.
Jer u tvoje ruke dajem život,
jer našao sam te kada nisam imao izlaza,
jer zatvaraš me među svoje usne,
iako obilno krvari ova rana.
Nije kriva rutina,
da od nje se guši/gasi ova ljubav na svakom uglu.
Što nisam znao voljeti,možda.
Što trebam učiniti za povratak natrag?
Ne mogu voljeti te više,
samo volim te još.
Tako prazna je duša,da ne mogu
dopustiti da budem voljen od drugih poljubaca,
koji umiru svakog jutra.
I pretvaraju se od sjećanja,
mjeseca mrtvih do vremena
dok ne budu pokopani ispod tvog jastuka.
Pogledaj me i reci mi još jednom,
što osjećaš na dodir moje kože.
Reci zaboravu da…
da ovu agoniju nosi vjetar.
Jer u tvoje ruke dajem život,
jer našao sam te kada nisam imao izlaza,
jer zatvaraš me među svoje usne,
iako obilno krvari ova rana.
Nije kriva rutina,
da od nje se guši/gasi ova ljubav na svakom uglu.
Što nisam znao voljeti,možda.
Što trebam učiniti za povratak natrag?
Ne mogu voljeti te više,
samo volim te još.
Nije kriva rutina,
da od nje se guši/gasi ova ljubav na svakom uglu.
Što nisam znao voljeti,možda.
Što trebam učiniti za povratak natrag?
Ne mogu voljeti te više,
samo volim te još.