Ja nisam tu
okreni se
tu nema nikoga
u ovoj sobi je samo tihi zrak
i nijema ikona
Tu bila je
tek blijeda sijen
iz fantazama
i nestala strmim stazama
crven trag je njen
A vjetar nosi
onaj svilen šal
u kome je sliven tvoga smijeha slap
i moje tuge val
pa zapinje u krošnji
novih pitanja
odgovor će doći
možda ove noći
prije svitanja
između zbilje i sna
gdje te čekam ja