Tamna je cesta, odavde do nje,
gdje će zaspati, nitko ne zna.
Dug je put kući,
hladi me, nema više smijeha,
ne znam kako dalje,
reci mi s kim si lijepa,
na prsima su stijene,
grlim sve ostale,
koje nisu ti, koje nisu ti.
Dani bez sunca,
noći bez zvijezda,
najstrašnije more
za stvarno su tu..
Dug je put kući,
ne znam gdje pravi vodi,
možda negdje,
opet ćemo se upoznati,
na prsima su stijene,
grlim sve ostale,
koje nisu ti, koje nisu ti.
Što je donijelo brjegove, reci
sjenke i čađu vidim od sad,
nosim toliko priča i uspomena na nju,
previše, da znao bih živjeti lijepo,
naviknut na slobodu, bez nje ne bih znao,
a prekasno je da pogreške bih oprao..
Težak je zrak i miris i tvoj trag,
da sada vrištim na sav glas,
čuješ li me ti?
Daleko sam od straha,
mislima već na dnu,
dušu pokriva vrijeme,
umiremo...
Dug je put kući,
hladi me, nema više smijeha,
ne znam kako dalje,
reci mi s kim si lijepa..
Dug je put kući,
ne znam gdje pravi vodi,
možda negdje,
opet ćemo se prepoznati,
na prsima te stijene,
neće više ležati,
i ti ćeš, i ti ćeš biti tu...
Dug je put kući,
dug put kući...